Kao već etablirani filmski festival, za ljeto 2014. vodili smo se onom “ako nije pokvareno, ne popravljaj” i nastavili s polu-gerilskom organizacijom. Lokacija je ostala ista, i pokazala se kao najveći mamac publici. Romantična rasvjeta, stara jezgra mjesta i kameni zidovi omogućili su da se festival održava u samom srcu turističke vreve a opet ponudi jedinstveni intimni osjećaj uživanja u horor filmu. Broj sjedalica nešto se povećao, srećom i broj volontera, a publika je još jednom pokazala da voli horor i kino na otvorenom, do te mjere da smo uveli i drugi segment festivala na kojem smo prikazivali filmove Novog Hollywooda.

I kao već etablirani filmski festival, krenuli smo s tematskim programom. Za naš prvi takav pokušaj odabrali smo, kod nas malo poznati, jedinstveni talijanski pristup žanru. Giallo, koji je nastao ekranizacijom jeftinih kriminalističkih romana, na velikom ekranu odlikuje se napetošću, senzualnošću, visokom vizualnom estetikom koja podsjeća na art film i specifičnim, gotovo unificiranim prikazom glavnih negativaca, jedno je lice talijanskog horora. Uglavnom, napetost, stilizirano nasilje, nešto malo golotinje i puno zabave. Drugo lice je klasični talijanski pristup imitacije hollywoodske produkcije koji je ponekad uspio iznjedriti ostvarenja poznatija od originala. Kao presjek žanra koji je trajao tridesetak godina s nebrojenim naslovima, htjeli smo prikazati najbolje od najboljeg iz tri faze stvaralaštva. 

Prvi dan tako je pripao Mariu Bavi, ocu gialla koji je započeo cijelu priču filmom La ragazza che sapeva troppo (1963) ali mi smo se odlučili za njegov klasični pristup gotičkom hororu s La maschera del demonio, (1960) i najgiallo od svih giallo filmova Sei donne per l’assassino, (1965). Slijedio je presjek opusa Lucia Fulcia, zaslužnog i poznatog po velikoj količini grafičkog nasilja u svojim filmovima i zavidnoj razini praktičnih specijalnih efekata. Za klasični horor odabran je Zombi 2 (1979), besramni, ali turbo zabavni pokušaj kopiranja uspjeha Night of the Living Dead (1968) a kao giallo njegov seksi Una lucertola con la pelle di donna (1971) koji je u vrijeme izlaska uzburkao javnost iz cijelog niza bezveznih razloga. Šlag na kraju, dva filma kralja talijanskog horora, Daria Argenta. Kao giallo izabrali smo, po mnogima, najbolje ostvarenje žanra Profondo rosso (1975), film koji je dotad lokalnog redatelja postavio na globalnu mapu kinematografije. Kažu da ne može bolje, ali Argentova Suspiria (1977) ne samo da je nadmašila sve što je redatelj do tada snimio, već i dan danas slovi kao jedan od posebnijih i vizualno nenadmašnih horor filmova.